Borbene ili arkadne igre

Igra s tučom je video igrica gdje igrač kontrolira lik na ekranu i ulazi u blisku borbu jedan na jedan sa protivnikom. Ti karakteri su otprilike istih snaga i bore se u mečevima koji sačinjavaju nekoliko rundi a koji se održavaju u areni. Igrači moraju da savladaju tehnike kao što je blokiranje, protunapad, i kombiniranje sekvence napada posnatih kao "combo". Od ranih 1990-tih većina igara s tučom dopuštaju igraču da izvrši specjalne napade tako što izvrši pritiskanje određenih kombinacija tipaka. Žanr se izrazito odnosi na pretučavanja, koje uključuje veliki broj antagonista.

Borbene igre su vrsta akcijskih igra u kojoj dva igrača na zaslonu imaju borbu jedan na jedan. Ove igre obično odijeaju tako što se izvode posebni potezi koji se pokreću pomoću brze sekvence pritiskanja posebnih tipaka tastature ili joysticka. Igre tradicionalno pokazuju borce is pogleda sa strane, čak iako je žanr napredovao i iz dvodimenzionalna (2D) na trodimenzionalni (3D) grafiku. Street Fighter II, iako nije prva borbena igra, popularizirala i standardizirala je konvencijama žanra, jer su slične igre objavljena prije Street Fighter II više eksplicitno klasificirane kao borbene igre. Borbene igre obično uključuju borbu golih ruku, ali mogu isto tako da sadrže oružje za borbu prsa u prsa.

Osim kretanje u ograničenom prostoru, borbene igre graničavaju igračeve akcije na različite napadačke i obrambene manevre. Igrači moraju učiti koji napadi i obrane su učinkovite jedna protiv drugih, često iz pokušaja i pogrešaka. Blokiranje je osnovna tehnika koja omogućuje igraču da se odbrani od napada. Neke igre imaju naprednije tehnike blokiranja. Predviđanje protivnikovih poteza i kontra-napada, poznat kao "suprotstavljanje", je zajednički element igre.Kod borbenih ili arkadnih igara  također treba naglasiti razliku između visine udaraca, u rasponu od niskog do napada u skoku. Dakle, strategija postaje važna kako igrač pokušavaju predvidjeti poteze jedni drugih, poput igre kamen-papir-škare.

U većini borbenih igara, igrači mogu odabrati iz niza likova koji imaju jedinstvene stilove borbe i posebne poteze. To je postalo snažna konvencija za žanr s izdavanjem Street Fighter II, a ti  izbori karaktera doveli su do dubljih strategija igre i većih vrijednost ponovnog igranja.

Borbene igre mogu također ponuditi opciju za više igrača u kojem se igrači bore jedni protiv drugih, ponekad ostavljajući opciju da drugi igrač izazove prvog u bilo kojem trenutku dok prvi igrač igra. Nekoliko naslova igara dopuštaju da se i do četiri igrača natječu istovremeno.

Borbe u borbenim igrama se uglavnom sastoje od nekoliko rundi, igrač koji osvoji najviše rundi pobjeđuje borbu. Borbene igre većinom iamaju oznake u vidu poluge koje označavaju život igrača, koje se iscrpili kako igrač pretrpljuje udarce. Svaki uspješan napad će iscrpiti zdravlje karaktera, a igra se nastavlja dok energija jednog od boraca ne dosegne nulu. Dakle, glavni cilj je potpuno iscrpiti energiju bar jednog protivnika i time postići "knockout".